Kulturne znamenitosti
Tvrđava hercega Stjepana
U srednjem vijeku, iznad Ljubuškog, na vrhu Buturovice podignuta je tvrđava koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega, a u pisanim se izvorima Ljubuški prvi put spominje 21. veljače 1444. pod nazivom Lubussa.
Kompleks tvrđave sastoji se iz dva dijela. Središnja kula četverokutnog oblika, popularno zvana „Herceguša“, izgrađena krajem 14. ili početkom 15. st te perimetralni zid u obliku nepravilnog višekutnika sa masivnim kulama, nastao u osmanskom razdoblju nakon 1472. Godine. STARI GRAD U LJUBUŠKOM proglašena je u listopadu 2003. nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Nešto prije 1477. grad je pao u turske ruke i postaje pogranična tvrđava s jakom posadom. Turci su tvrđavu preuredili u vojnu nastambu, sa svim pratećim objektima. Nakon 1835. ljubuška tvrđava gubi svoju obrambenu i stratešku ulogu.
Muzej Humac
U franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. godine. Ovdje je i Humačka ploča iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine.
Zahvaljujući sakupljačkim aktivnostima brojnih franjevaca kao i raznim donacijama civilnog stanovništva, fundus se kontinuirano povećavao kao i potreba za novim prostorijama arheološke zbirke. Današnji muzejski postav, osnovan 2003. godine, smješten je u podrumskim prostorijama samostana sv. Ante Padovanskog na Humcu.
Arheološki materijal prikupljen je na širem prostoru Hercegovine a podijeljen na prapovijesnu, antičku i srednjovjekovnu u vremenskom rasponu od gotovo 16 000 godina. Dio kompleksa čini i prostor lapidarija za izložbu kamenih spomenika koji se nalazi u samostanskom dvorištu.
Na prostoru Ljubuškog kraja pronađeno je 70 rimskih spomenika, od čega je najveći broj nadgrobnih spomenika (stela) koji pripadaju veteranima i vojnicima različitih legijskih i augzilijarnih postrojbi. U muzeju je izložen najstariji ćirilo-glagoljski spomenik koji govori o obnovi crkve Arkanđela Mihovila u vremenu 11./12. st., popularan pod nazivom „Humačka ploča. Humačka ploča najstariji je pisani spomenik Hrvata u BiH.
Rimski logor Gračine
Antički lokalitet Gračine nalazi se na ravnom platou iznad lijeve obale Trebižata, na području naselja Humac, 2 km jugozapadno od Ljubuškog.
Antički vojni logor na Gračinama u Humcu (Bigeste) iz 1-3 st., je djelomično istražen i konzerviran u razdoblju od 1977. do 1988. godine. Na lokalitetu su otkopani ostaci rimskoga vojnoga kompleksa.
Tijekom iskapanja pronađeni su brojni ostaci keramike, vrčeva, vaza, novčića, nakita, prstenja, stakla, alata i oružja. Manji dio eksponata nalazi se u Muzeju franjevačkog samostana Sv. Ante, a veći dio iskopina (keramika, staklo, numizmatika) nikad nije bio izložen.
Ovo arheološko područje proglašeno je nacionalnom spomenikom 2003. godine.
Nova arheološka istraživanja započela su u travnju 2017. Godine, u suradnji Filozofskog fakulteta u Mostaru i Općine Ljubuški, a pridonijet će definiranju karaktera i datacije ovog nalazišta.
Stećci u Ljubuškom
U okolici Ljubuškog, na 7 nekropola registrirano je 214 stećaka, od čega: ploča 88, sanduka 78, sanduka s postoljem 1, sarkofaga 9 te ploča i sanduka koji nisu pojedinačno opisani 48 primjeraka. Od 176 opisanih nadgrobnih spomenika, polovica je ploča, polovica sanduka, dok je sarkofaga relativno malo, ali su umjetnički kvalitetnije ukrašeni od ostalih.
Od 176 primjeraka 81 je ukrašenih, od toga 33 sa simbolom križa, što je do izražaja došlo naročito u Gornjim Studencima. Ukrasni motivi na nekropolama sa stećcima ljubuškog kraja su slijedeći: motiv štita s mačem, simbol kamenice, ljudske figure s ukrasom, tordirano uže i trake, polumjesec, rozete, vitice trolista, kolo, motiv spirale, scene lova, simbol sokolova i turnir.
Na ovom području bilo je aktivno više klesarskih radionica kao nosilaca različitih utjecaja. Nije ista radionica majstora koji su radili spomenike na nekropoli u Gornjim Studencima i onih koji su radili na nekropoli „Gračine“ u Bijači, Zvirićima i Pržinama. Većina spomenika pripada XIV. i XV. stoljeću, pojedini primjerci, međutim, mogli su nastati i znatno ranije, možda čak u XII. stoljeću.